BALKANSKA BAJKA

Bio jednoj jedan Rat.
Sav grozan od početka do kraja. Krvoločan, bezuman, bjesomučan i hladnokrvan...

Bio ja baš baraba, neotesana kabadahija i  kada je proveo svoje, odlučio je da se smiri. 

I kao svi muškarci na Balkanu, kada žele da se smire, oni se ožene.

E tako se i Rat oženio. 

Oženio je lijepu, milu, dragu, pristupačnu, malu, slatku, stidnu, gotovo neprimjetnu Ratu.

Rata je u početku bila divna i mila da su joj se svi divili, a Rat je bio ponosan na svoju Ratu.

Ali, Rata se poslije par godina opustila, pa je uzela fursata. Pa hoće Rata da je stan na nju, pa vikendica, pa automobil, pa ljetovanja, pa zimovanja, garderoba...I dokle je taj bezobrazluk išao ona je, bilesi,  htjela da i hrana bude na nju. I kako je taj njen bezobrazluk postajao veći, to je Rata bila popularnija u društvu.

Svi su govorili o njoj i njenoj mudroliji, niko nije mogao da zamisli dan, a da ne priča o Rati. Spominje društvo i njenog muža, ali nekako, Rat je postao manje bitan. Rata mu je uzela svu popularnost. Na svakoj kafi, u svakoj firmi, u svakoj trgovini, kafani... pričalo se o njoj.

Pa čak su i djeca znala šta je i ko je Rata.

Onda je Rata ušla i u politiku, daleko je dogurala. Ni autoput se nije mogao otvoriti bez Rate.
Vedrila je i oblačila  gdje je stigla, po njoj se počelo mjeriti i vrijeme. Prije i poslije Rate.

I neka mi još jednom neko kaže da žene ne vladaju svijetom. Pa pogledaj našu RATU!

A šta je bilo sa Ratom? Ma njega je ostavila kada je vidjela da može i sama.

I bajka ne bi bila bajka da nema ono na kraju... Rata je živjela dugo i sretno sve do kraja naših života.