NEDJELJA SA REKLAMA
Postoje te nedjelje koje izgledaju kao sa reklama.
Ova današnja je jedna od tih. Sva romantična, idilična, bijela, zatrpana ...Početak decembra, praznično raspoloženje nekako uranilo.
Što smo nezadovoljniji sobom, svojim životom tako se početak praznične atmosfere osjeti mnogo ranije od predviđenog i očekivanog...
Onda kreću lovci na i ono malo novca što nam je ostalo na računima. Znaju kada smo najosjetljiviji i počinju propagandu kojoj samo najotporniji mogu da odole.
Gdje god se okrenemo, gledamo reklame koje nam nameću kakav život treba da živimo. Šta je idealna porodica, brak, veza idealan roditelj.
Djeca nam misle da naš život bez lampica, šljokica, mašnica, prskalica i vatrometa je nešto što nije ispravno. Da smo ih negdje kao roditelji zakinuli, jer je vrhunac našeg prazničnog raspoloženja paketić koji donesemo sa posla i djetetu, bez imalo pompe, uručimo uz veliki zagrljaj.
I na tim reklama se prave kolači, djeca piju coca-colu, kiti se jelka, pale lampice, pakuju pokloni, prave zabave, oblače najljepše haljine, obuvaju najljepše cipele kojima se hoda po snijegu i mrazu i niko ne stisne zube, i niko nema upalu jajnika i krajnika.
Onda mi krenemo da umotavamo svoj život u najsjajniji papir, da stavljamo na njega najveću crvenu mašnu. Nije bitno šta je "unutra", bitno je da lijepo za oko onima što gledaju, prvo njima jer oni su nam najpreči. Mi svakako znamo šta je u "kutiji". I baš zato što znamo, zato je i umotavamo, ukrašavamo, ciframo...
Natežemo se, pritežemo, letimo kao mahniti da stignemo zadatu zadaću sa novogodišnjiih reklama. Trošimo i što smo mislili i što nismo, učimo da pravimo torte, iako je realno jeftinje istu takvu kupiti. Ciframo život kako znamo i umijemo samo da ispadnemo gala. Lomimo se, padamo, ustajemo, stižemo i opet nismo kao sa reklama.
Cifrajmo svoj život zbog sebe, ne zbog drugih. Izmislimo svoje praznike, svoja veselja i svoja blještavila. Neka nam najljepše šljokice budu oči koje smo rodili, oči koje volimo, oči koje su nas rodile. Ne moramo da imamo gala ručak, kuću, automobil, garderobu...
Dovoljno je da imamo gala razgovore i gala zagrljaje sa svojim najdražim.
I neka vam kuća nedjeljama miriše na dom jer to je gala...i da, TO NEMA NIJEDNA REKLAMA.
Ova današnja je jedna od tih. Sva romantična, idilična, bijela, zatrpana ...Početak decembra, praznično raspoloženje nekako uranilo.
Što smo nezadovoljniji sobom, svojim životom tako se početak praznične atmosfere osjeti mnogo ranije od predviđenog i očekivanog...
Gdje god se okrenemo, gledamo reklame koje nam nameću kakav život treba da živimo. Šta je idealna porodica, brak, veza idealan roditelj.
Djeca nam misle da naš život bez lampica, šljokica, mašnica, prskalica i vatrometa je nešto što nije ispravno. Da smo ih negdje kao roditelji zakinuli, jer je vrhunac našeg prazničnog raspoloženja paketić koji donesemo sa posla i djetetu, bez imalo pompe, uručimo uz veliki zagrljaj.
I na tim reklama se prave kolači, djeca piju coca-colu, kiti se jelka, pale lampice, pakuju pokloni, prave zabave, oblače najljepše haljine, obuvaju najljepše cipele kojima se hoda po snijegu i mrazu i niko ne stisne zube, i niko nema upalu jajnika i krajnika.
Onda mi krenemo da umotavamo svoj život u najsjajniji papir, da stavljamo na njega najveću crvenu mašnu. Nije bitno šta je "unutra", bitno je da lijepo za oko onima što gledaju, prvo njima jer oni su nam najpreči. Mi svakako znamo šta je u "kutiji". I baš zato što znamo, zato je i umotavamo, ukrašavamo, ciframo...
Natežemo se, pritežemo, letimo kao mahniti da stignemo zadatu zadaću sa novogodišnjiih reklama. Trošimo i što smo mislili i što nismo, učimo da pravimo torte, iako je realno jeftinje istu takvu kupiti. Ciframo život kako znamo i umijemo samo da ispadnemo gala. Lomimo se, padamo, ustajemo, stižemo i opet nismo kao sa reklama.
Cifrajmo svoj život zbog sebe, ne zbog drugih. Izmislimo svoje praznike, svoja veselja i svoja blještavila. Neka nam najljepše šljokice budu oči koje smo rodili, oči koje volimo, oči koje su nas rodile. Ne moramo da imamo gala ručak, kuću, automobil, garderobu...
Dovoljno je da imamo gala razgovore i gala zagrljaje sa svojim najdražim.
I neka vam kuća nedjeljama miriše na dom jer to je gala...i da, TO NEMA NIJEDNA REKLAMA.
Primjedbe
Objavi komentar