HVALA ŽIVOTU ZA SVAKU BORU

Nikada nisam razmišljala o godinama i starosti. Nekako mi je to uvijek bilo melanholično i depresivno, ali da budem iskrena nemam ni vremena za to.
Znam da će doći jednog dana, razmišljala ja o njoj ili ne, i plašila se ja nje ili ne. Tako da joj nisam ustupala baš puno svog vremena.
Možda jednim dijelom razlog leži u činjenici da i  kada sam postala odrasla, zrela osoba ljudi su mi se obraćali u deminutivu. Postojali su trenuci kada mi je to godilo, ali bilo je puno više onih kada sam ih prezirala  zbog njihovog načina izražavanja komplimenta i njihovog krajnjeg dometa u kreativnosti.

Navikla sam se bila na guranja na kasi trgovina od strane starijih osoba, misleći da sam neka srednjoškolka, navikla na poimanju  moje pojave u stilu nekog djevojčurka, kako poslovno tako i privatno. Koliko god nezahvalno zvučala, dojadi  ljudima objašnjavati da se uozbilje u obraćanju vama i da vas dožive kao osobu koja ima ličnu kartu , posao, obaveze, porodicu, dijete, plaća porez, račune, kuha i zna da živi svoj život.

Onda sam se jedno jutro probudila i vidjela da su moje jagodice otišle nizbrdo, da imam neke dvije strašne linije od nosa prema usnama. Da mi je cijelo lice nekako omatorilo i uozbiljilo se i isto to jutro mi je djevojka u jednoj trgovini rekla:"Izvolite, gospođo!"

E, pa bilo je i vrijeme!
Izašla sam nekako sva puna sebe, ozbiljna, velika kao planina sa svojih jedva 163 cm i shvatila da je to jutro kada sam postala velika.

Kao što to nalažu svi svjetski trendovi za brigu i njegu lica, pomislila sam da i ja sad trebam u ozbiljnu kupovinu krema za dan, noć, seruma, ampula, okoločnih kremica...i onda sam stala?

Šta je sad, pa zar nisi htjela da budeš- gopođo, šta želite ili opet hoćeš da budeš mala, dodaj mi to...???

Ma opusti se, svakako ti se i koža tek opustila. Ne postoje kreme na svijetu koje mogu da pokriju i  sakriju život sa lica. Ne želim da ga krijem.
Svaka ova bora je od mene napravila ono što sada jesam. Svaka ima svoju priču na koju sam ponosna.One su mjesto na kojima je nekada bilo smijeh ili tuga. Zato i jesu tako posebne.
I konačno, kada neko traži gospođu Karić neću prvo pomisliti na svoju svekrvu.