ŠUTI, NEĆU GLASA DA TI ČUJEM!
Teško je tačno reći od kada to seže i koliko je dugo u našim
glavama, odgojnim metodama, pristupima
rješavanju problema i mislima. Pustilo je to korijenje duboko, pa se podvilo više puta pod nama i čvrsto nas čuva za jedno mjesto.
Govore nam da smo naivni, neuki, bezglavi, da nas vodi kako
ko želi i hoće, da rade od nas šta hoće, mi se samo puštamo...ALI ne znaju da
se iza toga svega krije nešto što nas prati od rođenja.
Rodiš se i počneš plakati. Odmah ti kažu šššššššš. I kada tu počne, nikada se
više i ne završi.
Na Balkanu ti je to tako. Dijete dok je malo samo ga ušutkavaju,
smeta ovome, smeta onome. Počne da priča i prvo počne da psuje, onako sočno,
kočijaški...
“Ne znam od koga je to čuoooo, mi nikad, niko, jaooo kako me sramota...“ Dijete nije izmislilo. Čulo, dabome, da je čulo, od komšije...nije od babe...pa
sa komšijom stalno provodi vrijeme, ne sa babom.
Majka u novom društvu
skorojevićkih, najlon - dama, gospođa (i pranane su im bile gospođe) mora da
ostavi utisak. Kako novim noktima, frizurom, cipelama iz one skupe radnje (jer ime
ne zna da izgovori), karminom što se "ne tare" lako... Mora da ima i kulturan,
odgojen, i nadasve obrazovan porod. Pošto mali „suje“ najjednostavnije je reći :“Šuti...
neću glasa da ti čujem!“
I tako mali Malik, ali niko ga tako ne zove, nije moderno,
nego Maki, mora da šuti da mu se glas ne čuje, jer ako ga ko čuje onda zna da
se neće lijepo provesti.
I prođe nekako i ta faza. Maki je sada pubertetlija...ne
psuje više pred roditeljima, jer je davno naučio da se to ne radi pred
njima...ali gdje god stigne i kome god može, kroz zube procijedi jednu uličarsku
pa šta bude, pa gdje prođe.Upisali ga u neku modernu školu, jer tako treba,
tako svi, tako sve najlon - dame iz maminog društva svoju djecu, pa mora i on. Nema
veze što to nije za njega, što se jedva snalazi, što bježi sa nastave...
Kada
krene samo da kaže da je dobio jedan i da nije to za njega...čuje:“ Šutiiii,
neću glasa da ti čujem!“
Šutio on tako kao zaliven i kada ga se ticalo i kada nije.I
kada je imao problem, i kada je gledao kako pljačkaju dućan, i kako ubijaju momka u tramvaju, i kako
postavljaju bombu pod komšijsko auto, i kada čuje kako komšija tuče žene u
stanu pored i kako dijete plače kada ga očuh mlati, i kada tjeraju majku koja
je sina izgubila na ulicu da bi se uselila jedna (i pranana joj je živjela u
stanu na Ferhadiji gospođa) i kada penzioneru šaner otme cijelu penziju, a on
opet sretan jer ga nije izmlatio, jer gladan je svakako, ali sramotu teško
podnosi...
Eto, to smo ti mi.ŠUTI...NEĆU GLASA DA TI ČUJEM - NAROD.
Primjedbe
Objavi komentar